Šepavi Jura od Kravarskog - Kazalište Kerempuh

Autor: Martin McDonagh
Adaptacija i režija: Boris Svrtan

Djelo jednog od najboljih britanskih dramatičara Martina McDonagha "The Cripple of Inishmaan" svoju je praizvedbu imalo u Londonu 1996. godine i od tada svojom razornom neposrednošću, emotivnim obratima i humorom osvaja kazališni svijet.
Služeći se jezikom kao maskom Martin McDonagh progovara o dubokim pukotinama i zastranjenjima u ljudskim odnosima. koristeći mali skučeni svijet zaostale sredine kao metaforu velikog svijeta, ovaj tekst na iznimno satiričan način govori s jedne strane o bešćutnosti i ljudskoj potrebi da se lijek za vlastite neuspjehe potraži u ponižavanju najslabijih, o kolonijalizmu sveameričke kulture lišene bilo kojeg smisla osim materijalnog, o zapanjujućoj plitkoći i bizarnosti medijskog svijeta, o lažnom moralu, a s druge strane kroz apsurdne odnose likova i njihove simpatične nedostatke govori o izgubljenosti i skučenom vidokrugu takozvanih malih ljudi u provinciji, o njihovim nadama, strahovima i ljubavima.
Adaptirajući McDonaghov tekst, plodnu zemlju našao sam u turopoljskom kajkavskom jeziku iz bilježnice Slavka Kolara, jeziku u kojem su blisko srasli poezija i drama, koji je istodobno milozvučan i zajedljiv, lagan i opor, bolno i šokantno istinit, a opet zavodljivo duhovit, višeznačan a prizemljen, slojevit i lapidaran, te je kao takav vrlo podatan za ocrtavanje najsuptilnijih i najgrubljiv slojeva originalnog svijeta likova iz piščeve mašte.

Osim jezične živosti i bogatstva karaktera izmještanjem radnje s irskog izoliranog otoka 1934. godine u hrvatsko Turopolje šezdesetih godina, želio sam postići prepoznatljivost i istaknuti žudnju za američkim snom koja je u tim godinama bila vrlo izražena te je suočiti s današnjim iskustvom otrežnjenja u globaliziranom svijetu, koji postaje jednako siromašan duhom kao i zabito irsko ili hrvatsko selo, pri tom izgubivši njegovu toplinu.

Kazalište koje s punim pravom nosi ime "narodnog posmoznanca i kajkavskog jazbeca" (M. Krleža) Petrice Kerempuha, zbog svoje satiričke oštrine idealno je mjesto za razoktrivanje McDonaghovog okrutnog, humornog i emotivnog svijeta.

Boris Svrtan